Kad fiktivne fakture postanu stvarna opasnost: što bi bilo da smo mi računovođe u ovom slučaju?

USKOK je nedavno pokrenuo istragu protiv šest osoba i jedne pravne osobe zbog sumnje na organizirano izvlačenje novca kroz povezana društva i lažne fakture.

Klasičan recept za pranje novca i utaju poreza.

Kako je funkcionirao njihov model?

• osnivanje više povezanih tvrtki,

• međusobno fakturiranje usluga koje se nikada nisu izvršile,

• stvaranje troškova na papiru,

• izvlačenje gotovine i izbjegavanje plaćanja poreza.

Ovo je tipičan primjer trade-based money launderinga – kad se kroz lažne ili prenapuhane fakture pomiče novac, a ne roba ili usluga.

Što bi bilo da smo mi računovođe jednog od tih društava?

Da smo u svojim knjigama primili fakture koje očito „ne mirišu“ na stvarne poslove, a mi nismo reagirali?

A, prema Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, dužni smo:

• prepoznati neuobičajene i sumnjive transakcije,

• zatražiti pojašnjenja i dokumentaciju,

• i ako klijent ne može dokazati osnovu – odbiti knjiženje i ga prijaviti kao sumnjivog.

Ako to ne učinimo, riskiramo da naš ured završi u istoj priči kao i klijent – ne kao svjedok, nego kao sudionik?!

Ovaj slučaj je podsjetnik da fiktivne fakture nisu „samo“ porezna priča – one su direktan instrument pranja novca.

Računovođa koji zatvori oči pred njima riskira:

• kaznenu odgovornost,

• gubitak reputacije,

• i ono najgore – da ga se povezuje s kriminalnom mrežom.

D.D.