SPNFT: Zakon vam neće reći kako se radi dubinska analiza - evo kako je radimo mi

Ubacila sam mu ime u tražilicu i odustala od suradnje

Ne sjećam se više ni kako smo došli u kontakt. Gospodin iz Zadra, nisam ga osobno poznavala, nisam znala njegovu reputaciju. Ali znate ono kad vam netko jednostavno zasmrdi po načinu na koji priča o poslu? E, tako.

Ime i prezime sam ubacila u tražilicu i imala sam što za vidjeti. Nakon toga nije bilo teoretske šanse da s tom osobom uopće razgovaram, a kamoli da sklopim suradnju.

Pišem ovo jer sam sto posto sigurna da ste i vi to radili. Ne vjerujem da je itko od vas sklopio posao a da nije barem proguglao čovjeka, pogledao što piše u sudskom registru, provjerio ima li još povezanih subjekata. To su potpuno prirodne stvari. Želimo zaštititi svoj posao i želimo dobre klijente.

I upravo tu je poanta koju kolege najčešće promaše: dubinska analiza nije nešto što radite za državu. To je nešto što ste ionako radili za sebe. Samo tome niste dali ime i niste to nigdje zapisali.

Zakon vam neće reći kako se to radi

Da budem poštena, zakon nas doslovno tjera da čačkamo, ispitujemo i istražujemo. I kad kažem “čačkamo”, mislim baš to. Ne postoji nikakva procedura koja piše kako se to radi. Snađi se, druže.

Postoje dokumenti koje moramo prikupiti, to je jasno. Ali sam dio gdje ćete o nekom klijentu nešto pročitati, negdje zavirit i onda odlučiti želite li uopće sjesti s njim, to nigdje ne piše. To ostaje na vama.

Zato mi je ovaj korak najdraži od svih. Jedini je gdje SPNFT radi za vas, a ne obratno.

I odmah da razjasnimo jednu stvar. Ne kažem da sad idemo istraživati ljude pa gledati paše li nam netko ili ne paše. I ne kažem da raskidate postojeće suradnje ako niste odradili domaću zadaću. Poanta je samo da nađemo način da taj početni moment formaliziramo i da ga ne izgubimo.

Proces koji koristim u svom uredu

Ovako to izgleda kod nas u Fedri. Ne mora biti identično kod vas, ali nešto ovakvo bi trebalo postojati.

1. Upit. Netko se javi, želi raditi s vama. Krenu pitanja, vaša i njihova. To je već početak provjere. Još ne znamo hoćemo li s tom osobom raditi, ali realno smo već krenuli prikupljati podatke. Bilježite li to u notes, u aplikaciju za bilješke ili na papirić, nije bitno. Bitno je da postoji.

2. Sastanak. Ja ga uvijek dogovorim. Treba mi osjetiti osobu, vidjeti kako diše, koliko je tehnički potkovana, kakva su joj očekivanja. Ne želim previše odskakati od načina na koji smo posložili svoj rad. Na tom sastanku prođem sve što me zanima i predstavim njima kako mi radimo.

3. Pisana ponuda. Uvijek pisana. U našem predlošku ponude već su popisani dokumenti koje očekujemo i koraci koji slijede ako ponuda bude prihvaćena. Tako klijent unaprijed zna što ga čeka i nema iznenađenja.

4. Dokumentacija. Osobne iskaznice ili putovnice, društveni ugovori, izjave o osnivanju. Ja uvijek prvo odem na Sudski registar i budem presretna kad u zbirci isprava nađem društveni ugovor, pa ga odmah preuzmem. U petom mjesecu sam sklapala jednu suradnju gdje smo doslovno sve našli online. Ljudi su mi poslali samo kopije osobnih i izjavu o političkoj izloženosti, ostalo je bilo gotovo u par minuta.

5. Dubinska analiza i zapis. Prvo dokumentacija, pa zapis. To je prirodan tijek. Tek kad je to unutra, znam da se mogu prebaciti na svoj pravi posao, na punomoći, mirovinsko, zdravstveno, poreznu, i onda šibamo punom parom.

6. Ugovor. Tek sad. Ne prije.

Ovo je dio gdje svi pucamo

Znam kako to ide. Netko prihvati ponudu i odmah se javlja s hitnoćom. Trebaju ovlaštenja za e-Poreznu za jučer, treba nešto predati, gori. I mi skočimo. Bacimo se na posao jer smo takvi, a zaštitu vlastitog ureda ostavimo za poslije.

Samo što to “poslije” često ne dođe.

Zato u ponude stavljam napomenu samoj sebi na kraju. Klijenti to baš i ne čitaju revno, neće vam se javiti s “pa rekla si da nećemo početi dok ti ne pošaljem dokumentaciju”. Takve stvari se ne događaju.

Jedna stvar koju bih htjela da vam ostane iz cijelog ovog teksta: u ovom procesu vi diktirate, ne klijent. Vi ste ti koji kažete “dok mi ovo ne dostaviš, ne krećemo dalje”. To nije bezobrazno. Sjetite se koliko dokumenata potpišete kad idete kupiti običan mobitel, a ovdje sklapate suradnju koja će vjerojatno trajati godinama.

”Ali ja imam klijente od prije kod kojih nemam ništa”

Imam i ja. Imam kostura iz prošlosti i toga sam potpuno svjesna.

Znam da postoje klijenti za koje nemam dokumentaciju koja je bila važeća u trenutku kad smo sklapali suradnju. Nećemo se sad praviti da ćemo ući u vremeplov i rekreirati nešto što se trebalo napraviti prije osam godina. Nemam to i neću imati.

Ali ono što mogu i što radim: imam sada. Podaci su ažurni, dokumenti su tu, zapisi postoje od trenutka kad sam sustav posložila. To je ono što je u mojoj moći.

Ako ste čekali savršen trenutak da krenete čisti, taj trenutak ne postoji. Krenite od sljedećeg klijenta koji vam pošalje upit i pustite stare da ih posložite kroz stalno praćenje, u svom ritmu.

Kako to izgleda kad vas vodi sustav

Sve gore možete raditi ručno. Godinama smo i mi radili.

Ali evo što se kod nas u A-countu dogodi kad ubacim OIB novog klijenta: podaci se povuku sa Sudskog registra, osobna iskaznica se pročita i podaci se sami upišu, sankcijske liste se provjere, a izjava o političkoj izloženosti ode klijentu na mail i vrati se potpisana bez da išta printam. Procjena rizika se predloži, ali odluka ostaje moja, jer algoritam ne smije odlučivati umjesto čovjeka.

Na kraju imam zapis o dubinskoj analizi pri uspostavi poslovnog odnosa koji stoji tu s datumom i koji mi se poslije ne mijenja. Sve promjene koje dođu kasnije idu kroz stalno praćenje, odvojeno.

To je cijela razlika. Ne u tome da netko radi posao umjesto vas, nego u tome da onaj početni moment ne izgubite.

30 dana je besplatno, bez obveze. Uzmite jednog klijenta i prođite kroz proces. Vidjet ćete koliko toga se posloži samo.